PATOFIZIOLOGIJA, 8. izdanje Gamulin

PATOFIZIOLOGIJA, 8. izdanje Gamulin

ISBN: 978-953-176-820-7
Izdavač: Medicinska naklada Zagreb
Opće informacije: Tvrdi uvez, 1208 str., 21 x 27 cm
Dostupno: Da

Ovaj udžbenik patofiziologije, od prvog izdanja 1988. godine sve do ovog, osmog izdanja, pokušava slijediti tokove biomedicinskog razvoja. Zato je svako izdanje, pa tako i ovo, izmijenjeno i dopunjeno novinama za koje urednici drže da su važne za suvremeno razumijevanje uzroka i razvoja bolesti.

Ovaj je udžbenik temeljni dio (Knjiga prva) cjeline od tri knjige koje čine nastavno štivo patofiziologije. Proučavanjem patofiziologije stječu se znanja o patogenetskim mehanizmima koji su zajednički mnogim bolestima i ujedno se razvija smisao za integralni pristup patološkom procesu i bolesniku, a ne samo usmjerenost pojedinim bolesnim organima. Patološki procesi u različitim organima i organskim sustavima odvijaju se ovisno o njihovoj funkcionalnoj organizaciji, pa je i njihovo očitovanje različito. Proučavanjem poremećaja funkcija pojedinih organskih sustava sagledavamo jedinstvo patoloških procesa u beskrajnoj raznolikosti bolesti. 

Patofiziologija - Zadatci za problemske seminare (Knjiga druga) priručnik je za problemski orijentiranu nastavu u kojoj student aktivno rješava konkretne etiopatogenske probleme matrično postavljene na osnovi stvarnih podataka iz povijesti bolesti ili znanstvenih radova. Takvo etiopatogenetsko proučavanje i tumačenje bolesti pruža pouzdanu osnovu za razumski pristup dijagnosticiranju i liječenju pojedinih stanja i uvodi studenta u medicinu zasnovanu na dokazima (Evidence based medicine).

Klinička patofiziologija  - Etiopatogenetski čvorovi (Knjiga treća) usmjerena je na kazuističko proučavanje konkretnih patofizioloških odnosa i sistematizacije. Obradom etiopatogeneze pojedinačnih stanja, odnosno bolesti u konkretnih bolesnika, procesi i mehanizmi bolesti povezuju se na zajedničke čvorišne točke - etiopatogenetske čvorove. Patofiziološki procesi u tim se čvorištima integriraju, slijevaju i granaju i time stvaraju mrežu patobioloških tokova. Takav pristup potiče i usmjerava liječnikovo razumijevanje i integraciju teorijskih i kliničkodijagnostičkih podataka o tijeku bolesti u jedinstvene etiopatogenetske sljedove. To je i putokaz bazičnih spoznaja u svakodnevnu kliničku praksu koji uvodi studenta u principe translacijske medicine. 

Integrativni pristup gradivu u udžbeniku i problemski orijentirana nastava, koja ne na uđbeniku temelji, u skladu su s bolonjskim procesom preobrazbe visokog školstva i statutarnim naputcima International Society of Pathophysiology (ISP) koji ističu potrebu cjelovitog ustrojstva i sagledavanja studijskog gradiva i potiču aktivno sudjelovanje studenata u nastavi.